Job 36

Elihu nastavi i reče:
Elihu puhui vielä ja sanoi:
"Strpi se malo, pa ću te poučit', jer još nisam sve rekao za Boga.
Odota vielä vähä, minä osoitan sinulle sen; sillä minulla on vielä nyt jotakin Jumalan puolesta sanomista.
Izdaleka ću svoje iznijet' znanje da Stvoritelja svojega opravdam.
Minä tuon minun ymmärrykseni kaukaa, ja osoitan, että minun Luojani on hurskas.
Zaista, za laž ne znaju mi riječi, uza te je čovjek znanjem savršen.
Sillä minun puheessani ei tosin ole petosta, minun ymmärrykseni on vilpitöin sinun edessäs.
Gle, Bog je silan, ali ne prezire, silan je snagom razuma svojega.
Katso, Jumala on voimallinen, ei kuitenkaan hän ketään hylkää: Hän on voimallinen sydämensä väestä.
Opakome on živjeti ne daje, nevoljnicima pravicu pribavlja.
Jumalatointa ei hän varjele, vaan auttaa köyhää oikeuteen.
S pravednika on očiju ne skida, na prijestolje ih diže uz kraljeve da bi dovijeka bili uzvišeni.
Ei hän käännä silmiänsä pois hurskaasta: hän on myös kuningasten kanssa istuimella: hän antaa heidän pysyä alinomati, että he korkiaksi tulevat.
Ako su negvam' oni okovani i užetima nevolje sputani,
Ja ehkä vangit olisivat jalkapuussa, ja sidottuna surkeuden köysillä:
djela njihova on im napominje, kazuje im grijeh njine oholosti.
Niin hän ilmoittaa heille heidän työnsä ja rikoksensa, että he ovat tehneet väkivaltaa,
Tad im otvara uho k opomeni i poziva ih da se zla okane.
Ja avaa heidän korvansa kuritukseen, ja sanoo heille, että he kääntyisivät pois vääryydestä.
Poslušaju li te mu se pokore, dani im završavaju u sreći, u užicima godine njihove.
Jos he kuulevat ja palvelevat häntä, niin he hyvissä päivissä vanhenevat ja ilolla elävät.
Ne slušaju li, od koplja umiru, zaglave, sami ne znajući kako.
Jos ei he kuule, niin he kaatuvat miekalla, ja hukkuvat ennenkuin he sen havaitsevat.
A srca opaka mržnju njeguju, ne ištu pomoć kad ih on okuje;
Ulkokullatut kartuttavat vihan: ei he huuda, kuin he vankina ovat;
u cvatu svoga dječaštva umiru i venu poput hramskih milosnika.
Niin heidän sielunsa kuolee nuoruudessa, ja heidän elämänsä huorintekiäin seassa.
Nevoljnog on bijedom njegovom spasava i u nesreći otvara mu oči:
Mutta vaivaista auttaa hän vaivaisuudessa, ja avaa köyhäin korvan murheessa.
izbavit će te iz ždrijela tjeskobe k prostranstvima bezgraničnim izvesti, k prepunu stolu mesa pretiloga.
Hän tempaa sinunkin ahdistuksen kidasta avaruuteen, jolla ei pohjaa ole; ja sinun pöydälläs on lepo, täytetty kaikella hyvällä.
Ako sudio nisi opakima, ako si pravo krnjio siroti,
Ja sinä olet täydellisesti havaitseva jumalattoman tuomion; mutta tuomio ja oikeus vahvistaa sinun.
nek' te obilje odsad ne zavede i nek' te dar prebogat ne iskvari.
Katso, ettei viha ole vietellyt sinua voimassas, eli suuret lahjat ole kääntäneet sinua.
Nek' ti je gavan k'o čovjek bez zlata, a čovjek jake ruke poput slaba.
Luuletkos hänen huolivan jalouttas, kultaa eli jonkun väkevyyttä ja varaa?
Ne goni one koji su ti tuđi da rodbinu na njino mjesto staviš.
Ei sinun tarvitse ikävöidä yötä, karatakses ihmisten päälle siallansa.
Pazi se da u nepravdu ne skreneš, jer zbog nje snađe tebe iskušenje.
Kavahda sinuas, ja älä käännä sinuas vääryyteen, niikuin sinä surkeuden tähden ruvennut olet.
Gle, uzvišen je Bog u svojoj snazi! Zar učitelja ima poput njega?
Katso, Jumala on korkia voimassansa: kuka on senkaltainen opettaja kuin hän on?
Tko je njemu put njegov odredio? Tko će mu reći: 'Radio si krivo'?
Kuka tutkii hänen tiensä? ja kuka sanoo hänelle: sinä teet väärin?
Spomeni se veličati mu djelo što ga pjesmama ljudi opjevaše.
Muista, ettäs ylistät hänen töitänsä, niinkuin ihmiset veisaavat.
S udivljenjem svijet čitav ga promatra, divi se čovjek, pa ma izdaleka.
Sillä kaikki ihmiset sen nähneet ovat: Ihmiset näkevät sen kaukaa.
Veći je Bog no što pojmit' možemo, nedokučiv je broj ljeta njegovih!
Katso, Jumala on suuri, ja emme tiedä sitä: hänen vuosilukunsa ovat arvaamattomat.
U visini on skuplja kapi vode te dažd u paru i maglu pretvara.
Sillä hän tekee veden pieniksi pisaroiksi, ja ajaa pilvensä kokoon sateeksi,
Pljuskovi tada pljušte iz oblaka, po mnoštvu ljudskom dažde obilato.
Että pilvet pisaroitsevat ja vuotavat vahvasti ihmisten päälle.
Tko li će shvatit' širenje oblaka, tutnjavu strašnu njegovih šatora?
Koska hän aikoo hajoittaa pilvensä ja majansa jylinän.
Gle, on nad sobom razastire svjetlost i dno morsko on vodama pokriva.
Katso, niin hän levittää valkeutensa sen päälle, ja peittää meren syvyyden.
Pomoću njih on podiže narode, u izobilju hranom ih dariva.
Sillä näillä tuomitsee hän kansan; ja antaa ruokaa runsaasti.
On munju drži objema rukama i kazuje joj kamo će zgoditi.
Hän kätkee valkeuden käsissänsä, ja käskee sen palata.
Glasom gromovnim sebe navješćuje, stiže s gnjevom da zgromi opačinu.
Sen ilmoittaa hänen lähimmäisensä, joka on pitkäisen viha pilvissä.