Job 18

Bildad iz Šuaha progovori tad i reče:
Niin vastasi Bildad Suasta ja sanoi:
"Kada kaniš obuzdat' svoje besjede? Opameti se sad da razgovaramo!
Koska te lakkaatte puhumasta? ymmärtäkäät ensin, ja puhukaamme sitte.
Zašto nas držiš za stoku nerazumnu, zar smo životinje u tvojim očima?
Miksi me pidetään niinkuin juhdat, ja olemme niin saastaiset teidän silmäinne edestä?
O ti, koji se od jarosti razdireš, hoćeš li da zemlja zbog tebe opusti da iz svoga mjesta iskoče pećine?
Tahdotkos revetä kiukussas? luuletkos, että maa sinun tähtes hyljätään ja kallio siirretään siastansa?
Al' ugasit će se svjetlost opakoga, i neće mu sjati plamen na ognjištu.
Jumalattoman valkeus pitää myös sammutettaman, ja hänen valkiansa kipinä ei pidä paistaman.
Potamnjet će svjetlo u njegovu šatoru i nad njime će se utrnut' svjetiljka.
Hänen majassansa pitää valkeus tuleman pimeydeksi, ja hänen kynttilänsä pitää siinä sammutettaman.
Krepki mu koraci postaju sputani, o vlastite on se spotiče namjere.
Hänen voimansa askeleet pitää ahdistettaman; ja hänen neuvonsa pitää hänen maahan sysäämän.
Jer njegove noge vode ga u zamku, i evo ga gdje već korača po mreži.
Sillä hän on viety jalkoinensa paulaan, ja vaeltaa verkossa.
Tanka mu je zamka nogu uhvatila, i evo, užeta čvrsto ga pritežu.
Paula pitää pitämän hänen kantapäänsä, ja ryövärit pitää hänen käsittämän.
Njega vreba omča skrivena na zemlji, njega čeka klopka putem kojim hodi.
Hänen paulansa on viritetty maan päälle, ja hänen satimensa hänen polullensa.
Odasvuda strahovi ga prepadaju, ustopice sveudilj ga proganjaju.
Kaikin tahoin pitää kauhistukset häntä peljättämän, ja hänen jalkansa eksyttämän.
Glad je požderala svu snagu njegovu, nesreća je uvijek o njegovu boku.
Nälkä pitää oleman hänen tavaransa, ja onnettomuus pitää oleman valmistettu hänen kylkeensä.
Boleština kobna kožu mu razjeda, prvenac mu smrti nagriza udove.
Hänen nahkansa vahvuus pitää kulutettaman, ja hänen väkevyytensä pitää kuoleman esikoisen syömän.
Njega izvlače iz šatora njegova da bi ga odveli vladaru strahota.
Hänen toivonsa pitää revittämän ylös juurinensa hänen majastansa, ja hän pitää ajettaman pelkoin kuninkaan tykö.
U njegovu stanu tuđinac stanuje, po njegovu domu prosipaju sumpor.
Se on asuva hänen majassansa hänen puutteensa tähden: hänen majansa päälle pitää tulikiveä viskottaman.
Odozdo se suši njegovo korijenje, a odozgo grane sve mu redom sahnu.
Alhaalta pitää hänen juurensa kuivettuman, ja ylhäältä hänen elonsa niitettämän.
Spomen će se njegov zatrti na zemlji, njegovo se ime s lica zemlje briše.
Hänen muistonsa pitää hukkuman maan päältä, ja ei pidä ensinkään hänellä nimeä oleman kadulla.
Iz svjetlosti njega u tminu tjeraju, izagnat' ga hoće iz kruga zemaljskog.
Hän pitää ajettaman valkeudesta pimeyteen, ja pitää maalta heitettämän pois.
U rodu mu nema roda ni poroda, nit' preživjela na njegovu ognjištu.
Ei hänellä pidä yhtään lasta oleman, eikä lasten lasta hänen kanssansa; ja ei pidä yhtään hänen asuinsioihinsa jäämän.
Sudba je njegova Zapad osupnula, i čitav je Istok obuzela strepnja.
Ne jotka hänen perässänsä tulevat, pitää hämmästymän hänen päivästänsä, ja ne jotka hänen edellänsä ovat olleet, pitää peljästymän.
Evo, takav usud snalazi zlikovca i dom onog koji ne priznaje Boga."
Tämä on jumalattoman maja, ja tämä on sen sia, joka ei Jumalasta mitään tiedä.