Ecclesiastes 10

Uginula muha usmrdi mirisno ulje, a i malo ludosti jače je od mudrosti i časti.
Myrkkykärpäset saavat haisemaan ja käymään voiteentekijän voiteen. Pieni tyhmyys painaa enemmän kuin viisaus ja kunnia.
Mudrac kroči pravim putem, a luđak krivim.
Viisaan sydän vetää oikealle, tyhmän vasemmalle.
Dovoljno je da luđak pođe putem: kako razbora nema, svakomu pokazuje da je lud.
Tietä käydessäkin puuttuu tyhmältä mieltä: jokaiselle hän ilmaisee olevansa tyhmä.
Ako se na te digne vladaočev gnjev, ne ostavljaj svoga mjesta, jer blagost sprečava velike grijehe.
Jos hallitsijassa nousee viha sinua kohtaan, niin älä jätä paikkaasi; sillä sävyisyys pidättää suurista synneistä.
Ima zlo što ga vidjeh pod suncem kao prestupak koji dolazi od vladaoca:
On onnettomuus se, minkä olen nähnyt auringon alla, vallanpitäjästä lähtenyt erehdys:
ludost se podiže na najviša mjesta, a veliki zauzimaju niske položaje.
tyhmyys asetetaan arvon korkeuksiin, ja rikkaat saavat istua alhaalla.
Vidjeh sluge na konjima, a knezove gdje idu pješice kao sluge.
Minä olen nähnyt palvelijat hevosten selässä ja ruhtinaat kävelemässä kuin palvelijat maassa.
Tko jamu kopa, u nju pada; i tko ruši zid, ujeda ga zmija.
Joka kuopan kaivaa, se siihen putoaa; joka muuria purkaa, sitä puree käärme.
Tko lomi kamenje, ono ga ranjava; tko cijepa drva, može nastradati.
Joka kiviä louhii, se niihin loukkaantuu; joka puita halkoo, se joutuu siinä vaaraan.
Kad zatupi željezo i oštrica mu nije nabrušena, tada treba više snage; a nagrada mudrosti je uspjeh.
Jos rauta on tylsynyt eikä teränsuuta tahkota, täytyy ponnistaa voimia; mutta hyödyllinen kuntoonpano on viisautta.
Ako zmija ujede prije čaranja, ništa onda opčaratelj ne koristi.
Jos käärme puree silloin, kun sitä ei ole lumottu, ei lumoojalla ole hyötyä taidostaan.
Pune su miline riječi iz usta mudraca, a bezumnika upropašćuju njegove usne.
Sanat viisaan suusta saavat suosiota, mutta tyhmän nielevät hänen omat huulensa.
On počinje svoje besjede ludošću i svršava ih potpunim bezumljem.
Hänen suunsa sanain alku on tyhmyyttä, ja hänen puheensa loppu pahaa mielettömyyttä.
Luđak previše govori: čovjek ne poznaje budućnost, i tko mu može kazati što će poslije njega biti?
Tyhmä puhuu paljon; mutta ihminen ei tiedä, mitä tuleva on. Ja kuka ilmaisee hänelle, mitä hänen jälkeensä tulee?
Luđake mori njihov trud; tko ne zna puta, ne može u grad.
Oma vaivannäkö väsyttää tyhmän, joka ei osaa kaupunkiinkaan kulkea.
Jao tebi, zemljo, kad ti je kralj premlad i knezovi se već ujutro goste.
Voi sinua, maa, jolla on kuninkaana poikanen ja jonka ruhtinaat jo aamulla aterioita pitävät!
Blago tebi, zemljo, kad ti je kralj plemenit i knezovi ti u svoje vrijeme blaguju da se okrijepe, a ne da se opiju.
Onnellinen sinä, maa, jolla on jalosukuinen kuningas ja jonka ruhtinaat pitävät aterioita oikeaan aikaan, miehekkäästi eikä juopotellen!
S lijenosti se ugiblju grede, zbog nebrige prokišnjava kuća.
Missä laiskuus on, siinä vuoliaiset vaipuvat; ja missä kädet velttoina riippuvat, tippuu huoneeseen vettä.
Ali su gozbe radi zabave i vino uveseljava život, a novci pribavljaju sve.
Hauskuudeksi ateria laitetaan, ja viini ilahuttaa elämän; mutta raha kaiken hankkii.
Ni u svojoj misli ne kuni kralja, ni u svojoj ložnici ne kuni bogataša, jer će ptice odnijeti glas i kleveta lako okrilati.
Älä ajatuksissasikaan kiroile kuningasta, äläkä makuukammiossasikaan kiroile rikasta, sillä taivaan linnut kuljettavat sinun äänesi ja siivelliset ilmaisevat sinun sanasi.