Job 29

Job nastavi svoju besjedu i reče:
ایّوب به کلام خود ادامه داده گفت:
"O, da mi je prošle proživjet' mjesece, dane one kad je Bog nada mnom bdio,
ای کاش دوران سابق و آن روزهایی که خدا مراقب و مواظب من بود، دوباره می‌آمد.
kad mi je nad glavom njegov sjao žižak a kroz mrak me svjetlo njegovo vodilo,
در آن روزها نور او بر من می‌تابید و راه تاریک مرا روشن می‌کرد.
kao u dane mojih zrelih jeseni kad s mojim stanom Bog prijateljevaše,
آن وقت دوران کامرانی من بود و از دوستی خدا برخوردار بودم.
kada uz mene još bijaše Svesilni i moji me okruživahu dječaci,
خدای قادر مطلق با من بود و فرزندانم دور من جمع بودند.
kada mi se noge u mlijeku kupahu, a potokom ulja ključaše mi kamen!
پاهای خود را با شیر می‌شستم و از صخره‌‌ها برای من روغن زیتون جاری می‌شد.
Kada sam na vrata gradska izlazio i svoju stolicu postavljao na trg,
وقتی به دروازهٔ شهر می‌رفتم و بر کرسی خود می‌نشستم،
vidjevši me, sklanjali bi se mladići, starci bi ustavši stojeći ostali.
جوانان برای من راه باز می‌کردند و ریش‌سفیدان به احترام من برمی‌خاستند.
Razgovor bi prekidali uglednici i usta bi svoja rukom zatvarali.
رهبران شهر از حرف زدن باز می‌ایستادند و سکوت می‌کردند.
Glavarima glas bi sasvim utihnuo, za nepce bi im se zalijepio jezik.
حتّی شخصیّت‌های مهم با دیدن من ساکت می‌شدند.
Tko god me slušao, blaženim me zvao, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
هرکسی که مرا می‌دید و سخنان مرا می‌شنید، مرا ستایش می‌نمود.
Jer, izbavljah bijednog kada je kukao i sirotu ostavljenu bez pomoći.
زیرا من به داد مردم فقیر می‌رسیدم و به یتیمانِ بی‌کس کمک می‌کردم.
Na meni bješe blagoslov izgubljenih, srcu udovice ja veselje vraćah.
کسانی‌که در حال مرگ بودند، برایم دعا می‌کردند و با کار نیک، دل بیوه زنان را شاد می‌ساختم.
Pravdom se ja kao haljinom odjenuh, nepristranost bje mi plaštem i povezom.
کارهای خود را از روی عدل و انصاف انجام می‌دادم.
Bjeh oči slijepcu i bjeh noge bogalju,
برای کورها چشم و برای مردم لَنگ، پا بودم.
otac ubogima, zastupnik strancima.
از نیازمندان مثل یک پدر دستگیری می‌کردم و از حق غریبان دفاع می‌نمودم.
Kršio sam zube čovjeku opaku, plijen sam čupao iz njegovih čeljusti.
دندانهای نیش ظالمان را می‌شکستم و شکار را از دهنشان می‌گرفتم.
Govorah: 'U svom ću izdahnuti gnijezdu, k'o palma, bezbrojne proživjevši dane.'
آرزو داشتم که بعد از یک عمر شاد و طولانی، به آسودگی در خانهٔ خود بمیرم.
Korijenje se moje sve do vode pruža, na granama mojim odmara se rosa.
مثل درختی بودم که ریشه‌اش به آب می‌رسید و شاخه‌هایش با شبنم شاداب می‌شدند.
Pomlađivat će se svagda slava moja i luk će mi se obnavljati u ruci.'
همه از من تمجید می‌کردند و قدرت و نیروی من روزافزون بود.
Slušali su željno što ću im kazati i šutjeli da od mene savjet čuju.
همه به سخنان من گوش می‌دادند و از پندهای من استفاده می‌کردند.
Na riječi mi ne bi ništa dometali i besjede su mi daždile po njima.
وقتی من سخنانم را تمام می‌کردم، کسی حرفی نمی‌زد. کلام من مانند قطرات شبنم بر آنها می‌چکید.
Za mnom žudjeli su oni k'o za kišom, otvarali usta k'o za pljuskom ljetnim.
آنها همچون دهقانی که چشم به راه باران باشد، با شوق تمام منتظر شنیدن کلام من می‌بودند.
Osmijeh moj bijaše njima ohrabrenje; pazili su na vedrinu moga lica.
وقتی دلسرد می‌شدند، با یک تبسم آنها را دلگرم می‌ساختم و با روی خوش، آنها را تشویق می‌نمودم.
Njima ja sam izabirao putove, kao poglavar ja sam ih predvodio, kao kralj među svojim kad je četama kao onaj koji tješi ojađene.
در میان آنها، مانند پادشاه حکومت می‌کردم و در هنگام غم، آنها را تسلّی می‌دادم.