Psalms 88

Pjesma. Psalam. Sinova Korahovih. Zborovođi. Po napjevu "Bolest". Za pjevanje. Poučna pjesma. Ezrahijca Hemana.
Ho Eternulo, Dio de mia savo! Tage kaj nokte mi krias antaŭ Vi.
Jahve, Bože moj, vapijem danju, a noću naričem pred tobom.
Mia preĝo venu antaŭ Vian vizaĝon; Klinu Vian orelon al mia ploro.
Neka dopre do tebe molitva moja, prigni uho k vapaju mome.
Ĉar mia animo trosatiĝis de malbonoj Kaj mia vivo atingis Ŝeolon.
Jer mi je duša zasićena patnjama, moj se život bliži Podzemlju.
Mi similiĝis al la forirantoj en la tombon; Mi fariĝis kiel viro sen fortoj,
Broje me k onima što u grob silaze, postadoh sličan nemoćniku.
Etendita inter mortintoj; Kiel mortigitoj, kuŝantaj en la tombo, Kiujn Vi jam ne rememoras Kaj kiuj estas forigitaj for de Via mano.
Među mrtvima moj je ležaj, poput ubijenih što leže u grobu kojih se više ne spominješ, od kojih si ustegao ruku.
Vi metis min en la plej profundan foson, En mallumon, en abismon.
Smjestio si me u jamu duboku, u tmine, u bezdan.
Pezas sur mi Via furiozo, Kaj per ĉiuj Viaj ondoj Vi min premas. Sela.
Teško me pritišće ljutnja tvoja i svim me valima svojim prekrivaš.
Vi malproksimigis de mi miajn konatojn, Vi faris min abomenaĵo por ili; Mi estas enŝlosita, kaj mi ne povas eliri.
Udaljio si od mene znance moje, Óučini da im gnusan budem: zatvoren sam, ne mogu izaći.
Mia okulo mallumiĝis de malĝojo; Mi vokas Vin, ho Eternulo, ĉiutage, Mi etendas al Vi miajn manojn.
Od nevolje oči mi gasnu: vapijem tebi, Jahve, iz dana u dan, za tobom ruke pružam.
Ĉu por mortintoj Vi faros miraklojn? Ĉu malvivuloj leviĝos kaj gloros Vin? Sela.
Zar na mrtvima činiš čudesa? Zar će sjene ustati i hvaliti tebe?
Ĉu en la tombo estos rakontata Via boneco, Kaj fidindeco en la abismo?
Zar se u grobu pripovijeda o tvojoj dobroti? O vjernosti tvojoj u Propasti?
Ĉu en la mallumo estos konataj Viaj mirakloj, Kaj Via justeco en la lando de forgeso?
Zar se u tmini objavljuju čudesa tvoja i tvoja pravda u Zaboravu?
Sed mi vokas al Vi, ho Eternulo, Kaj matene mia preĝo Vin renkontas.
Ipak ja vapijem tebi, Jahve, prije jutra molitvom te pretječem.
Kial, ho Eternulo, Vi forpuŝas mian animon? Kial Vi kaŝas Vian vizaĝon de mi?
Zašto, Jahve, odbacuješ dušu moju? Zašto sakrivaš lice od mene?
Mi estas mizera kaj senforta detempe de la juneco; Mi portas Viajn terurojn, mi konsumiĝas.
Bijedan sam i umirem već od dječaštva, klonuh noseći tvoje strahote.
Venis sur min Via furiozo, Viaj timigoj min dispremas.
Preko mene prijeđoše vihori tvojega gnjeva, strahote me tvoje shrvaše,
Ili ĉirkaŭas min, kiel akvo, ĉiutage; Ili tute min ĉirkaŭsieĝas.
okružuju me kao voda sveudilj, optječu me svi zajedno. [ (Psalms 88:19) Udaljio si od mene prijatelja i druga: mrak mi je znanac jedini. ]
Vi malproksimigis de mi amanton kaj amikon; Miaj konatoj estas en mallumo.