Psalms 102

Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva
Ho Eternulo, aŭskultu mian preĝon; Kaj mia krio venu al Vi.
Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da dođe!
Ne kaŝu antaŭ mi Vian vizaĝon en la tago de mia suferado; Klinu al mi Vian orelon; En la tago, kiam mi vokas, rapide aŭskultu min.
Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!
Ĉar pasis kiel fumo miaj tagoj, Kaj miaj ostoj ĉirkaŭbrulis kiel en forno.
Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.
Falĉiĝis kiel herbo kaj sekiĝis mia koro, Ĉar mi forgesis manĝi mian panon.
Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.
De la voĉo de mia plorado Algluiĝis miaj ostoj al mia karno.
Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.
Mi similiĝis al pelikano en la dezerto, Mi fariĝis kiel noktuo en ruinoj.
Sličan sam čaplji u pustinji, postah k'o ćuk na pustoj razvalini.
Mi ne dormas, Kaj mi estas kiel birdo solulo sur tegmento.
Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.
Ĉiutage insultas min miaj malamikoj, Miaj mokantoj ĵuras per mi.
Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.
Ĉar cindron mi manĝis kiel panon, Kaj mian trinkaĵon mi miksis kun larmoj,
Pepeo jedem poput kruha, a piće svoje miješam sa suzama
Kaŭze de Via kolero kaj indigno; Ĉar Vi min levis kaj ĵetis.
zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.
Miaj tagoj malaperas kiel ombro, Kaj mi sekiĝas kiel herbo.
Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.
Sed Vi, ho Eternulo, restas eterne; Kaj la memoro pri Vi restas de generacio al generacio.
A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.
Vi leviĝos, Vi korfavoros Cionon; Ĉar estas tempo por ĝin kompati, ĉar venis la tempo.
Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je čas!
Ĉar Viaj sklavoj ekamis ĝiajn ŝtonojn, Ĉarma estas por ili ĝia polvo.
Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.
Kaj ektimos popoloj la nomon de la Eternulo, Kaj ĉiuj reĝoj de la tero Vian gloron.
Tad će se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje
Ĉar la Eternulo rekonstruis Cionon, Kaj aperis en Sia gloro.
kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,
Li Sin turnis al la preĝo de la forlasitoj, Kaj ne forpuŝis ilian petegon.
kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.
Ĉi tio estos skribita por estontaj generacioj; Kaj rekreita popolo gloros la Eternulon.
Nek' se zapiše ovo za budući naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.
Ĉar Li rigardis malsupren el Sia sankta altaĵo, El la ĉielo la Eternulo direktis rigardon al la tero,
Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda
Por aŭdi la ĝemon de malliberulo, Por liberigi la kondamnitajn al morto;
da čuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,
Por ke oni rakontu en Cion pri la nomo de la Eternulo Kaj en Jerusalem pri Lia gloro,
da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu
Kiam kolektiĝos kune la popoloj kaj regnoj, Por servi al la Eternulo.
kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.
Li lacigis en la vojo miajn fortojn, Li mallongigis miajn tagojn.
Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.
Mi diras: Ho mia Dio, ne forprenu min en la mezo de miaj tagoj, Vi, kies jaroj estas de generacio al generacio.
Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.
En antikveco Vi fondis la teron; Kaj la ĉielo estas la faro de Viaj manoj.
U početku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
Ili pereos, sed Vi restos; Kaj ĉiuj ili eluziĝos kiel vesto, Kiel veston Vi ilin ŝanĝos, kaj ili ŝanĝiĝos.
Propast će, ti ćeš ostati, sve će ostarjeti kao odjeća. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:
Sed Vi restas la sama, Kaj Viaj jaroj ne finiĝos.
ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja. [ (Psalms 102:29) Djeca će tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo će njihovo trajati pred tobom. ]
La filoj de Viaj sklavoj restos, Kaj ilia semo fortikiĝos antaŭ Vi.