Proverbs 2

Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje zapovijedi,
Mia filo! se vi akceptos miajn parolojn Kaj konservos ĉe vi miajn ordonojn,
i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje srce razboru;
Ke via orelo atente aŭskultos saĝon Kaj vian koron vi inklinigos al komprenado;
jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom;
Se vi vokos la prudenton Kaj direktos vian voĉon al la saĝo:
ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim blagom -
Se vi serĉos ĝin kiel arĝenton, Serĉegos kiel trezoron:
tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje znanje.
Tiam vi komprenos la timon antaŭ la Eternulo, Kaj vi akiros konadon pri Dio.
Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.
Ĉar la Eternulo donas saĝon; El Lia buŝo venas scio kaj kompreno.
On pravednicima pruža svoju pomoć, štit je onih koji hode u bezazlenosti.
Li havas helpon por la virtuloj; Li estas ŝildo por tiuj, kiuj vivas pie.
Jer on štiti staze pravde i čuva pute svojih pobožnika.
Li gardas la iradon de la justo, Kaj zorgas pri la vojo de Siaj piuloj.
Tada ćeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,
Tiam vi komprenos veremon kaj juston Kaj pion kaj ĉiun bonan vojon.
jer će mudrost ući u tvoje srce i spoznaja će obradovati tvoju dušu.
Ĉar saĝo venos en vian koron, Kaj scio estos agrabla por via animo.
Oprez će paziti na te i razboritost će te čuvati:
Bona konscio vin gvidos, Prudento vin gardos,
da te izbavi od zla puta, od varava čovjeka,
Por savi vin de la vojo de malbono, De homo, parolanta kontraŭveraĵon,
od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mračnim putovima;
De tiuj, kiuj forlasas la ĝustan vojon, Por iri la vojojn de mallumo,
koji se vesele čineći zlo i likuju u opačinama zloće;
Kiuj ĝojas, kiam ili faras malbonon, Trovas plezuron en la malordo de la malboneco,
kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;
Kies vojoj estas malrektaj Kaj kies irado deflankiĝis;
da te izbavi od preljubnice i od tuđinke koja laska riječima;
Por savi vin de fremda virino, De edzino ne via, kies paroloj estas glataj,
koja ostavlja prijatelja svoje mladosti i zaboravlja zavjet svoga Boga
Kiu forlasas la amikon de sia juneco, Kaj forgesas la ligon de sia Dio;
jer joj kuća tone u smrt i njezini putovi vode mrtvima.
Ĉar ŝia domo kondukas al morto, Kaj ŝiaj paŝoj al la inferuloj;
Tko god zalazi k njoj ne vraća se nikad i ne nalazi više putove života.
Ĉiuj, kiuj eniras al ŝi, ne revenas, Kaj ne reatingas la vojon de la vivo;
Zato idi putem čestitih i drži se staza pravedničkih!
Ke vi iru la vojon de bonuloj, Kaj sekvu la paŝosignojn de piuloj.
Jer samo će pravedni nastavati zemlju i bezazleni će ostati na njoj.
Ĉar la piuloj loĝos sur la tero, Kaj la senpekuloj restos sur ĝi;
A opake će zbrisati sa zemlje i bogohulnike iščupati iz nje.
Sed la malpiuloj estos ekstermitaj de sur la tero, Kaj la maliculoj estos malaperigitaj de tie.