Job 27

Job nastavi svoju besjedu i reče:
Kaj Ijob daŭrigis siajn sentencojn, kaj diris:
"Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorča:
Kiel vivas Dio, kiu rifuzis al mi miajn rajtojn, Kaj la Plejpotenculo, kiu afliktas mian animon:
sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,
Tiel longe, kiel mia animo estas en mi Kaj la spiro de Dio en mia nazo,
usne moje neće izustiti zloću niti će laž kakva doći na moj jezik.
Miaj lipoj ne eldiros malĝustaĵon, Kaj mia lango ne diros malveraĵon.
Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.
Malproksime estas de mi, Rigardi vin kiel pravajn; Ĝis mia morto mi ne ĉesos rigardi min kiel senkulpan.
Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neće.
Mian pravecon mi tenas forte, kaj mi ne ellasos ĝin; Dum mia tuta vivo mia koro ne faros al mi riproĉon pri tio.
Neka mi dušmana kob opakog snađe, a mog protivnika udes bezbožnikov!
Mia malamiko estu rigardata kiel malvirtulo, Kaj mia kontraŭulo kiel malpiulo.
Čemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
Ĉar kio estas la espero de hipokritulo, Kiam Dio faras al li finon, elŝiras lian animon?
Hoće li čuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?
Ĉu lian kriadon Dio aŭskultos, Kiam trafos lin malfeliĉo?
Zar će se radovat' on u Svesilnome, zar će Boga svakog časa zazivati?
Ĉu li povas havi ĝuon de la Plejpotenculo, Voki al Dio en ĉiu tempo?
Ali Božju ruku ja ću vam pokazat' i neću vam sakrit namjere Svesilnog.
Mi instruos vin pri la mano de Dio; Mi ne kaŝos antaŭ vi tion, kio estas ĉe la Plejpotenculo.
Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"
Jen vi ĉiuj mem vidis; Kial do vi parolas senenhavaĵon?
"Ovu sudbu Bog dosuđuje opakom, ovo baštini silnik od Svemogućeg.
Tia estas la sorto de malbona homo ĉe Dio, Kaj la parto, kiun tiranoj ricevas de la Plejpotenculo:
Ima li sinova mnogo, mač ih čeka, a porod mu neće imat' dosta kruha.
Se li havos multe da filoj, ili iros sub la glavon; Kaj lia devenantaro ne havos sate panon.
Smrt će sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neće.
Tiujn, kiuj restos ĉe li, enterigos la morto; Kaj liaj vidvinoj ne ploros.
Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,
Se li kolektos arĝenton kiel polvon Kaj pretigos al si vestojn kiel argilon,
nek' ih skuplja, odjenut će ih pravednik, ljudi će nedužni podijeliti srebro.
Tiam li pretigos, sed justulo metos sur sin la vestojn, Kaj senkulpulo dividos la arĝenton.
Od paučine je kuću sagradio, kolibicu kakvu sebi diže čuvar:
Li konstruas sian domon kiel tineo, Kaj kiel gardisto, kiu faras al si laŭbon.
bogat je legao, al' po posljednji put; kad oči otvori, ničeg više nema.
Li kuŝiĝas riĉa, kaj nenion kunportas; Li malfermas la okulojn, kaj jam nenio ekzistas.
Usred bijela dana strava ga spopada, noću ga oluja zgrabi i odnese.
Teruro superfalos lin kiel akvo; En la nokto forportos lin ventego.
Istočni ga vjetar digne i odvuče, daleko ga baca od njegova mjesta.
Levos lin vento orienta, kaj foriros, Kaj forblovos lin de lia loko.
Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaći iz ruke.
Li tion ĵetos sur lin senkompate; De Lia mano li kuros kaj kuros.
Rukama plješću nad njegovom propašću i zvižde na njega kamo god došao.
Oni kunfrapos pri li la manojn, Kaj oni fajfos pri li sur lia loko.