Job 9

Job progovori i reče:
فَأَجَابَ أَيُّوبُ وَقَالَ:
"Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom čovjek ima pravo?
«صَحِيحٌ. قَدْ عَلِمْتُ أَنَّهُ كَذَا، فَكَيْفَ يَتَبَرَّرُ الإِنْسَانُ عِنْدَ اللهِ؟
Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuću.
إِنْ شَاءَ أَنْ يُحَاجَّهُ، لاَ يُجِيبُهُ عَنْ وَاحِدٍ مِنْ أَلْفٍ.
Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?
هُوَ حَكِيمُ الْقَلْبِ وَشَدِيدُ الْقُوَّةِ. مَنْ تَصَلَّبَ عَلَيْهِ فَسَلِمَ؟
On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreće.
الْمُزَحْزِحُ الْجِبَالَ وَلاَ تَعْلَمُ، الَّذِي يَقْلِبُهَا فِي غَضَبِهِ.
Pokreće on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.
الْمُزَعْزِعُ الأَرْضَ مِنْ مَقَرِّهَا، فَتَتَزَلْزَلُ أَعْمِدَتُهَا.
Kad zaprijeti suncu, ono se ne rađa, on pečatom svojim i zvijezde pečati.
الآمِرُ الشَّمْسَ فَلاَ تُشْرِقُ، وَيَخْتِمُ عَلَى النُّجُومِ.
Jedini on je nebesa razapeo i pučinom morskom samo on hodao.
الْبَاسِطُ السَّمَاوَاتِ وَحْدَهُ، وَالْمَاشِي عَلَى أَعَالِي الْبَحْرِ.
Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiće i zvijezđa na južnome nebu.
صَانِعُ النَّعْشِ وَالْجَبَّارِ وَالثُّرَيَّا وَمَخَادِعِ الْجَنُوبِ.
Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih čudesa koja se izbrojit' ne mogu.
فَاعِلُ عَظَائِمَ لاَ تُفْحَصُ، وَعَجَائِبَ لاَ تُعَدُّ.
Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.
«هُوَذَا يَمُرُّ عَلَيَّ وَلاَ أَرَاهُ، وَيَجْتَازُ فَلاَ أَشْعُرُ بِهِ.
Ugrabi li što, tko će mu to priječit, i tko ga pitat smije: 'Što si učinio?'
إِذَا خَطَفَ فَمَنْ يَرُدُّهُ؟ وَمَنْ يَقُولُ لَهُ: مَاذَا تَفْعَلُ؟
Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim poniču saveznici Rahaba.
اللهُ لاَ يَرُدُّ غَضَبَهُ. يَنْحَنِي تَحْتَهُ أَعْوَانُ رَهَبَ.
Pa kako onda da njemu odgovorim, koju riječ da protiv njega izaberem?
كَمْ بِالأَقَلِّ أَنَا أُجَاوِبُهُ وَأَخْتَارُ كَلاَمِي مَعَهُ؟
I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.
لأَنِّي وَإِنْ تَبَرَّرْتُ لاَ أُجَاوِبُ، بَلْ أَسْتَرْحِمُ دَيَّانِي.
A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.
لَوْ دَعَوْتُ فَاسْتَجَابَ لِي، لَمَا آمَنْتُ بِأَنَّهُ سَمِعَ صَوْتِي.
Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.
ذَاكَ الَّذِي يَسْحَقُنِي بِالْعَاصِفَةِ، وَيُكْثِرُ جُرُوحِي بِلاَ سَبَبٍ.
Ni časa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorčinom napaja!
لاَ يَدَعُنِي آخُذُ نَفَسِي، وَلكِنْ يُشْبِعُنِي مَرَائِرَ.
Ako je na snagu - tÓa on je najjači! Ako je na pravdu - tko će njega na sud?
إِنْ كَانَ مِنْ جِهَةِ قُوَّةِ الْقَوِيِّ، يَقُولُ: هأَنَذَا. وَإِنْ كَانَ مِنْ جِهَةِ الْقَضَاءِ يَقُولُ: مَنْ يُحَاكِمُنِي؟
Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.
إِنْ تَبَرَّرْتُ يَحْكُمُ عَلَيَّ فَمِي، وَإِنْ كُنْتُ كَامِلاً يَسْتَذْنِبُنِي.
A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!
«كَامِلٌ أَنَا. لاَ أُبَالِي بِنَفْسِي. رَذَلْتُ حَيَاتِي.
Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokončava.
هِيَ وَاحِدَةٌ. لِذلِكَ قُلْتُ: إِنَّ الْكَامِلَ وَالشِّرِّيرَ هُوَ يُفْنِيهِمَا.
I bič smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.
إِذَا قَتَلَ السَّوْطُ بَغْتَةً، يَسْتَهْزِئُ بِتَجْرِبَةِ الأَبْرِيَاءِ.
U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oči sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?
الأَرْضُ مُسَلَّمَةٌ لِيَدِ الشِّرِّيرِ. يُغَشِّي وُجُوهَ قُضَاتِهَا. وَإِنْ لَمْ يَكُنْ هُوَ، فَإِذًا مَنْ؟
Od skoroteče su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videć.'
أَيَّامِي أَسْرَعُ مِنْ عَدَّاءٍ، تَفِرُّ وَلاَ تَرَى خَيْرًا.
K'o čamci od rogoza hitro promiču, k'o orao na plijen kada se zaleti.
تَمُرُّ مَعَ سُفُنِ الْبَرْدِيِّ. كَنَسْرٍ يَنْقَضُّ إِلَى قَنَصِهِ.
Kažem li: zaboravit ću jadikovku, razvedrit ću lice i veseo biti,
إِنْ قُلْتُ: أَنْسَى كُرْبَتِي، أُطْلِقُ وَجْهِي وَأَتَبَلَّجُ،
od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.
أَخَافُ مِنْ كُلِّ أَوْجَاعِي عَالِمًا أَنَّكَ لاَ تُبَرِّئُنِي.
Ako li sam grešan, tÓa čemu onda da zalud mučim sebe.
أَنَا مُسْتَذْنَبٌ، فَلِمَاذَا أَتْعَبُ عَبَثًا؟
Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,
وَلَوِ اغْتَسَلْتُ فِي الثَّلْجِ، وَنَظَّفْتُ يَدَيَّ بِالإِشْنَانِ،
u veću bi me nečist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!
فَإِنَّكَ فِي النَّقْعِ تَغْمِسُنِي حَتَّى تَكْرَهَنِي ثِيَابِي.
Nije čovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parničiti.
لأَنَّهُ لَيْسَ هُوَ إِنْسَانًا مِثْلِي فَأُجَاوِبَهُ، فَنَأْتِي جَمِيعًا إِلَى الْمُحَاكَمَةِ.
Niti kakva suca ima među nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,
لَيْسَ بَيْنَنَا مُصَالِحٌ يَضَعُ يَدَهُ عَلَى كِلَيْنَا.
da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!
لِيَرْفَعْ عَنِّي عَصَاهُ وَلاَ يَبْغَتْنِي رُعْبُهُ.
Govorit ću ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim očima!
إِذًا أَتَكَلَّمُ وَلاَ أَخَافُهُ، لأَنِّي لَسْتُ هكَذَا عِنْدَ نَفْسِي.