Job 7

人在世上岂无争战吗?他的日子不像雇工人的日子吗?
Nije l' vojska život čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika?
像奴仆切慕黑影,像雇工人盼望工价;
Kao što trudan rob za hladom žudi, poput nadničara štono plaću čeka,
我也照样经过困苦的日月,夜间的疲乏为我而定。
mjeseci jada tako me zapadoše i noći su mučne meni dosuđene.
我躺卧的时候便说:我何时起来,黑夜就过去呢?我尽是反来覆去,直到天亮。
Liježuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A dižuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne.
我的肉体以虫子和尘土为衣;我的皮肤才收了口又重新破裂。
PÓut moju crvi i blato odjenuše, koža na meni puca i raščinja se.
我的日子比梭更快,都消耗在无指望之中。
Dani moji brže od čunka prođoše, promakoše hitro bez ikakve nade.
求你想念,我的生命不过是一口气;我的眼睛必不再见福乐。
Spomeni se: život moj je samo lahor i oči mi neće više vidjet' sreće!
观看我的人,他的眼必不再见我;你的眼目要看我,我却不在了。
Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem.
云彩消散而过;照样,人下阴间也不再上来。
Kao što se oblak gubi i raspline, tko u Šeol siđe, više ne izlazi.
他不再回自己的家;故土也不再认识他。
Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto više ne poznaje.
我不禁止我口;我灵愁苦,要发出言语;我心苦恼,要吐露哀情。
Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini duše ja ću zajecati.
我对 神说:我岂是洋海,岂是大鱼,你竟防守我呢?
Zar sam more ili neman morska, pa si stražu nada mnom stavio?
若说:我的床必安慰我,我的榻必解释我的苦情,
Kažem li: 'Na logu ću se smirit', ležaj će mi olakšati muke',
你就用梦惊骇我,用异象恐吓我,
snovima me prestravljuješ tada, prepadaš me viđenjima mučnim.
甚至我宁肯噎死,宁肯死亡,胜似留我这一身的骨头。
Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draža.
我厌弃性命,不愿永活。你任凭我吧,因我的日子都是虚空。
Ja ginem i vječno živjet neću; pusti me, tek dah su dani moji!
人算什么,你竟看他为大,将他放在心上?
Što je čovjek da ga toliko ti cijeniš, da je srcu tvojem tako prirastao
每早鉴察他,时刻试验他?
i svakoga jutra da njega pohodiš i svakoga trena da ga iskušavaš?
你到何时才转眼不看我,才任凭我咽下唾沫呢?
Kada ćeš svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'?
鉴察人的主啊,我若有罪,于你何妨?为何以我当你的箭靶子,使我厌弃自己的性命?
Ako sam zgriješio, što učinih tebi, o ti koji pomno nadzireš čovjeka? Zašto si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao?
为何不赦免我的过犯,除掉我的罪孽?我现今要躺卧在尘土中;你要殷勤地寻找我,我却不在了。
Zar prijestupa moga ne možeš podnijeti i ne možeš prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti ćeš me tražiti, al' me biti neće."