Job 30

但如今,比我年少的人戏笑我;其人之父我曾藐视,不肯安在看守我羊群的狗中。
"A sada, gle, podruguju se mnome ljudi po ljetima mlađi od mene kojih oce ne bih bio metnuo ni s ovčarskim psima stada svojega.
他们壮年的气力既已衰败,其手之力与我何益呢?
Ta što će mi jakost ruku njihovih kad im muževna ponestane snaga ispijena glađu i oskudicom.
他们因穷乏饥饿,身体枯瘦,在荒废凄凉的幽暗中,龈干燥之地,
Glodali su u pustinji korijenje i čestar opustjelih ruševina.
在草丛之中采咸草,罗腾(小树名,松类)的根为他们的食物。
Lobodu su i s grmlja lišće brali, kao kruh jeli korijenje žukino.
他们从人中被赶出;人追喊他们如贼一般,
Od društva ljudskog oni su prognani, za njima viču k'o za lopovima.
以致他们住在荒谷之间,在地洞和巖穴中;
Živjeli su po strašnim jarugama, po spiljama i u raspuklinama.
在草丛中叫唤,在荆棘下聚集。
Urlik im se iz šikarja dizao; po trnjacima ležahu stisnuti.
这都是愚顽下贱人的儿女;他们被鞭打,赶出境外。
Sinovi bezvrijednih, soj bezimenih, bičevima su iz zemlje prognani.
现在这些人以我为歌曲,以我为笑谈。
Rugalicom sam postao takvima i njima sada služim kao priča!
他们厌恶我,躲在旁边站著,不住地吐唾沫在我脸上。
Gnušaju me se i bježe od mene, ne ustežu se pljunut' mi u lice.
松开他们的绳索苦待我,在我面前脱去辔头。
I jer On luk mi slomi i satrije me, iz usta svojih izbaciše uzdu.
这等下流人在我右边起来,推开我的脚,筑成战路来攻击我。
S desne moje strane rulja ustaje, noge moje u bijeg oni tjeraju, put propasti prema meni nasiplju.
这些无人帮助的,毁坏我的道,加增我的灾。
Stazu mi ruše da bi me satrli, napadaju i ne brani im nitko,
他们来如同闯进大破口,在毁坏之间滚在我身上。
prolomom oni širokim naviru i kotrljaju se poput oluje.
惊恐临到我,驱逐我的尊荣如风;我的福禄如云过去。
Strahote sve se okreću na mene, mojeg ugleda kao vjetra nesta, poput oblaka iščeznu spasenje.
现在我心极其悲伤;困苦的日子将我抓住。
Duša se moja rasipa u meni, dani nevolje na me se srušili.
夜间,我里面的骨头刺我,疼痛不止,好像龈我。
Noću probada bolest kosti moje, ne počivaju boli što me glođu.
因 神的大力,我的外衣污秽不堪,又如里衣的领子将我缠住。
Muka mi je i halju nagrdila i stegla me k'o ovratnik odjeće.
 神把我扔在淤泥中,我就像尘土和炉灰一般。
U blato me je oborila dolje, gle, postao sam k'o prah i pepeo.
主啊,我呼求你,你不应允我;我站起来,你就定睛看我。
K Tebi vičem, al' Ti ne odgovaraš; pred Tobom stojim, al' Ti i ne mariš.
你向我变心,待我残忍,又用大能追逼我,
Prema meni postao si okrutan; rukom preteškom na me se obaraš.
把我提在风中,使我驾风而行,又使我消灭在烈风中。
U vihor me dižeš, nosiš me njime, u vrtlogu me olujnom kovitlaš.
我知道要使我临到死地,到那为众生所定的阴宅。
Da, znadem da si me smrti predao, saborištu zajedničkom svih živih.
然而,人仆倒岂不伸手?遇灾难岂不求救呢?
Al' ne pruža li ruku utopljenik, ne viče li kad padne u nevolju?
人遭难,我岂不为他哭泣呢?人穷乏,我岂不为他忧愁呢?
Ne zaplakah li nad nevoljnicima, ne sažalje mi duša siromaha?
我仰望得好处,灾祸就到了;我等待光明,黑暗便来了。
Sreći se nadah, a dođe nesreća; svjetlost čekah, a gle, zavi me tama.
我心里烦扰不安,困苦的日子临到我身。
Utroba vri u meni bez prestanka, svaki dan nove patnje mi donosi.
我没有日光就哀哭行去(或译:我面发黑并非因日晒);我在会中站著求救。
Smrknut idem, al' nitko me ne tješi; ustajem u zboru - da bih kriknuo.
我与野狗为弟兄,与鸵鸟为同伴。
Sa šakalima sam se zbratimio i nojevima postao sam drugom.
我的皮肤黑而脱落;我的骨头因热烧焦。
Na meni sva je koža pocrnjela, i kosti mi je sažgala ognjica.
所以,我的琴音变为悲音;我的箫声变为哭声。
Tužaljka mi je ugodila harfu, svirala mi glas narikača ima.