Job 13

这一切,我眼都见过;我耳都听过,而且明白。
Očima svojim sve to ja vidjeh, ušima svojim čuh i razumjeh.
你们所知道的,我也知道,并非不及你们。
Sve što vi znate znadem to i ja, ni u čemu od vas gori nisam.
我真要对全能者说话;我愿与 神理论。
Zato, zborit' moram sa Svesilnim, pred Bogom svoj razlog izložiti.
你们是编造谎言的,都是无用的医生。
Jer, kovači laži vi ste pravi, i svi ste vi zaludni liječnici!
惟愿你们全然不作声;这就算为你们的智慧!
Kada biste bar znali šutjeti, mudrost biste svoju pokazali!
请你们听我的辩论,留心听我口中的分诉。
Dokaze mi ipak poslušajte, razlog mojih usana počujte.
你们要为 神说不义的话吗?为他说诡诈的言语吗?
Zar zbog Boga govorite laži, zar zbog njega riječi te prijevarne?
你们要为 神徇情吗?要为他争论吗?
Zar biste pristrano branit' htjeli Boga, zar biste mu htjeli biti odvjetnici?
他查出你们来,这岂是好吗?人欺哄人,你们也要照样欺哄他吗?
Zar bi dobro bilo da vas on ispita? Zar biste ga obmanuli k'o čovjeka?
你们若暗中徇情,他必要责备你们。
Kaznom preteškom on bi vas pokarao poradi potajne vaše pristranosti.
他的尊荣岂不叫你们惧怕吗?他的惊吓岂不临到你们吗?
Zar vas veličanstvo njegovo ne plaši i zar vas od njega užas ne spopada?
你们以为可记念的箴言是炉灰的箴言;你们以为可靠的坚垒是淤泥的坚垒。
Razlozi su vam od pepela izreke, obrana je vaša obrana od blata.
你们不要作声,任凭我吧!让我说话,无论如何我都承当。
Umuknite sada! Dajte da govorim, pa neka me poslije snađe što mu drago.
我何必把我的肉挂在牙上,将我的命放在手中。
Zar da meso svoje sam kidam zubima? Da svojom rukom život upropašćujem?
他必杀我;我虽无指望,然而我在他面前还要辩明我所行的。
On me ubit' može: nade druge nemam već da pred njim svoje držanje opravdam.
这要成为我的拯救,因为不虔诚的人不得到他面前。
I to je već zalog mojega spasenja, jer bezbožnik preda nj ne može stupiti.
你们要细听我的言语,使我所辩论的入你们的耳中。
Pažljivo mi riječi poslušajte, nek' vam prodre u uši besjeda.
我已陈明我的案,知道自己有义。
Gle: ja sam pripremio parnicu, jer u svoje sam pravo uvjeren.
有谁与我争论,我就情愿缄默不言,气绝而亡。
Tko se sa mnom hoće parničiti? - Umuknut ću potom te izdahnut'.
惟有两件不要向我施行,我就不躲开你的面:
Dvije mi molbe samo ne uskrati da se od tvog lica ne sakrivam:
就是把你的手缩回,远离我身;又不使你的惊惶威吓我。
digni s mene tešku svoju ruku i užasom svojim ne straši me.
这样,你呼叫,我就回答;或是让我说话,你回答我。
Tada me pitaj, a ja ću odgovarat'; ili ja da pitam, ti da odgovaraš.
我的罪孽和罪过有多少呢?求你叫我知道我的过犯与罪愆。
Koliko počinih prijestupa i grijeha? Prekršaj mi moj pokaži i krivicu.
你为何掩面、拿我当仇敌呢?
Zašto lice svoje kriješ sad od mene, zašto u meni vidiš neprijatelja?
你要惊动被风吹的叶子吗?要追赶枯干的碎秸吗?
Zašto strahom mučiš list vjetrom progonjen, zašto se na suhu obaraš slamčicu?
你按罪状刑罚我,又使我担当幼年的罪孽;
O ti, koji mi gorke pišeš presude i teretiš mene grijesima mladosti,
也把我的脚上了木狗,并窥察我一切的道路,为我的脚掌划定界限。
koji si mi noge u klade sapeo i koji bdiš nad svakim mojim korakom i tragove stopa mojih ispituješ!
我已经像灭绝的烂物,像虫蛀的衣裳。
Život mi se k'o trulo drvo raspada, k'o haljina što je moljci izjedaju!